SAMO OVAJ DAN

Svo mi biće traje tekar uru koju,
sve je ono puki časak nestalan,
Bože moj za ljubav ja imaden Tvoju
samo ovaj dan.

Ljubim te , o Spase! K Tebi duša hlepi...
časom tek podupri Ti me ljubazan,
vladaj u mom srcu, duh mi smiješkom krijepi
samo ovaj dan.

Nek budućnost gleda mrkom svojom zjenom,
molit - ne, ne mogu ja za sutradan...
Nedužnu me čuvaj, krij me svojom sjenom
samo ovaj dan.

Kad na sutra mislim, srce mi se boji,
na dušu mi pada oblak žalostan.
A ja rad bih, Bože, da me muči, znoji
samo ovaj dan.

Skoro ću Te vidjet na vječitom žalu,
Kormilaru višnji, vođo neprestan,
mirno ravnaj čun mi po olujnom valu
samo ovaj dan.

Gospode, o licem svojim me zakloni
i tašt svjetski šum će šumit utaman,
daj mi ljubav svoju, milost mi nakloni
samo ovaj dan.

Kraj Tvog divnog Srca svijeta za me nesta,
dušmanin mi više nije strahotan.
Isuse, o daj mi u Svom Srcu mjesta
samo ovaj dan.

Rajski živi Kruše, gozbo Božjeg Tijela,
skrovit, dirljiv čaru, ljubavlju nam dan!
U srce mi dođi, o Hostijo bijela
samo ovaj dan.

Lozicu sa sobom, Trse sveti združi,
pa ću slaba donijet rod ti željkovan.
Ruka će mi moći da zlatni grozd ti pruži
već i ovaj dan.

Ovaj grozd je ljubav, zrna su mu duše,
u dan dozret mora on i da bude bran,
apostolskog plama daj mi sveti Kruše
samo ovaj dan.

Djevice bez ljage! Zvijezdo, što sjaš Kristom,
i po kojoj On je meni darovan!
Sakrij mene, Majko, koprenom ti čistom
samo ovaj dan.

Anđele moj, ti me čuvaj i zakrili,
neka tobom bude put mi obasjan,
vodi me, pomaži, prijatelju mili,
samo ovaj dan.

Isusa bih rado gledala bez vela.
Ipak već na zemlji uza nj mi je stan...
Ljubezno mu Lice krit će Tajna bijela
samo ovaj dan.

Doskora ću letjet, Njega proslavljat ću
u dan, komu nije zapad sunca znan,
uz anđeoske gusle pjevat tada ja ću
Vječni Ovaj Dan!


KRLETKA MALOG ISUSA

Za zemaljske prognanike
ptice stvori dobri Bog.
Dolom, gorom molitvice
lijeću s kljuna njihovog.
Nestašna se djeca često
u lov na njih spravljaju,
miljenike u krletke
pozlaćene stavljaju.
Davno Dijete, ti si rad nas
ostavio rajski dom,
al ti znaš, o mali Brate:
Karmel ti je krletkom.

Krletka nam nije zlatna,
ipak ona drag je stan,
lijetat nam se iz nje neće
u polje ni u lug van.
Isuse, mi luzima se
zemnim ne veselimo.
Jedinomu Tebi pjevat
u samoći želimo.
Ručica nas Tvoja mami,
Dijete puno čara svih
milim smiješkom ti se smiješ
njim ptičice hvataš ti.

Priprosta i čista duša
ovdje ljubav nalazi.
Golubica plašna ovdje
jastreba se ne plaši.
Tu na krilu molitava
u vis vije duh se vruć
kao ševa, što put neba
uzdiže se pjevajuć.
Mali carić, zeba živa
pjesme svoje slažu tu,
u krletci ptice tvoje
Tvoje Ime cvrkuću.

Mala ptica uvijek pjeva
za krušac se ne brine,
zrnom prosa zadovoljna,
nikad ona ne sije.
Njoj i nama u krletci
Dobar Ti sve darivaš,
samo jedno potrebno je
Tebe ljubit, Spase naš!
S duhovima rajske pjesme
pjevamo Ti radosne,
svi anđeli, mi to znamo,
vole ptice karmelske.

Da ti otru suze, što ih
roniš radi grešnika
ptice tvoje čar Ti slave,
poj im srca osvaja.
U krletci čut će jednom
Isuse tvoj poziv svet
ptice tvoje s tužne zemlje
upravit će k tebi let.
I u društvu veselome
kerubina malenih
sveđ na nebu pjesme slavne
pjevat ćemo Tebi mi.